|
| ►
Događanja ► Humanitarna akcija za djecu »Opremimo zajedno jednu dječju sobicu» |
 Kako je sve počelo…Za vrijeme Božića i Nove godine skupljale smo igračke i slatkiše za djecu i nosile u Domove u Nazorovoj, na Tuškancu I.G. Kovačić, pa dječiji dom za kojeg brinu sestre Karmeličanke, zatim u Bistru u bolnicu.. Ljudi su slali novce, pakete sa hranom, igračke i slatkiše…Prijateljica Martina je preko sestri Karmeličanki dobila kontakt od siromašne obitelji i odnijela paket sa hranom. Kada je vidjela u kakvim uvjetima žive, odlučila im je pomoći organizirajući ovu akciju
|
| ►
Događanja ► 5.5.2009. Kino Tuškanac, Zagreb- Liliana Resnick, Trenuci |
 Liliana Resnick (a.k.a. Ljiljana Mikulčić) tek odnedavno je na domaćoj alternativnoj umjetničkoj i filmskoj sceni, najprije kao kritičko pero usmjereno na plesnu umjetnost (osobito koreografiju), a potom i kao filmska autorica koja je medijsku inicijaciju doživjela tijekom višegodišnjega življenja i studiranja u inozemstvu, uglavnom u Sjedinjenim Državama. Ondje su nastali i svi njezini dosadašnji kratki filmovi, intimistički zapisi trenutaka koje je, nalazeći se uglavnom iza kamere, dijelila sa svojim likovima- prijateljicama i znancima, |
| ►
Događanja ► 30.4.2009. Galerija Matice Hrvatske- Martina Vrbanić i Anita Kuharić Smrekar |
 Tijelo možda najviše bježi od samoga sebe kad se radi o mediju slikarstva. Koliko god da umjetnost boje od pamtivijeka erotičnošću provocira oko, toliko je ona anti- tjelesna svojim nastajanjem na plohi. Također, s modernizmom 20.stoljeća, koji ga prikazuje kao plohu, tijelo se udaljuje od tijelesnosti i približava se duhovnosti. Martina Vrbanić petrificira taj moment, svodeći i tijelo i sjenu na znakove bez lica. Tijelo postaje sjenom, a sjena se kroz slikarstvo na neki način materijalizira. Da sjena uglavnom
nije slikana hladnijim |
| ►
Događanja ► 8.1.2009. Europski dom, Zagreb- Vesna Šantak, Izložba slika GEA I SUNCE |
 Kao i većina ljudi, svi mi sanjamo, ali se rijetko svojih snova sjećamo. Njih se sjećaju – o njima pišu, ili ih islikavaju, samo naučnici i umjetnici. Ovi potonji, čini se, ljudi su posebnih sposobnosti i posebnih moći: pjesnici, likovnjaci - i budne sanjalice; koji pamte svoje snove i koji u njima i kroz njih, vide i dopiru do svojih praishodišta i kolektivnih supstrata. Ali koji isto tako, preko njih, vode dijalog sa svijetom oko sebe, preskaćući granice vremena i prostora. Stvarajući tako, u području likovnih umjetnosti, poetiku vidljivoga sna |
>>
|
