POETIKA VIDLJIVOGA SNA
Kao i većina ljudi, svi mi sanjamo, ali se rijetko svojih snova sjećamo. Njih se sjećaju – o njima pišu, ili ih islikavaju, samo naučnici i umjetnici. Ovi potonji, čini se, ljudi su posebnih sposobnosti i posebnih moći: pjesnici, likovnjaci - i budne sanjalice; koji pamte svoje snove i koji u njima i kroz 
njih, vide i dopiru do svojih praishodišta i kolektivnih supstrata. Ali koji isto tako, preko njih, vode dijalog sa svijetom oko sebe, preskaćući granice vremena i prostora. Stvarajući tako, u području likovnih umjetnosti, vizualnu poetiku vidljivoga sna, punu fantazmagorije, ekspresije, simbolike i možda nekog skrivenog značenja. Oni svijet oko sebe promatraju drukčije - kroz neko posebno „unutrašnje oko“, koje dotiče samu egzistenciju; srž i bit; prodirući u ono elementarno životno; u ono primordijalno. Razotkrivajući tako ono što je naizgled skriveno: tajnu osluškivanja životnih vibracija i pozive iz davnina.
Vesna Šantak jedna je od onih umjetnica koja zna zadržati snove i učiniti ih vidljivima. Koja snove intenzivno doživljava, uvijek ih se sjeća, zapisuje ih, a onda ih na svojim platnima neobično živo vizualizira, pridružujući se tako onim umjetnicima fantazije koji grade svoj svijet na specifičnoj simbiozi podataka iz stvarnosti i onih iz snova. Na simbiozi gdje su neočekivanim jukstapozicijama veze sa stvarnošću olabavljene, pa motivi dobivaju jedno novo značenje, ploveći u svijetu nadrealnoga.
Slikarstvo Vesne Šantak čudesan je spoj moćne, svjetlošću i energijom isijavajuće boje i finoga, utišanoga crteža; geste i crtačke grafije; snažnoga poteza kistom i usitnjenoga tkanja olovkom. U neobičnome zajedništvu pletu oni detaljima bogatu i neobičnu priču o mitskim bićima i totemskim likovima; o arhetipskim znakovima i simbolima; o životinjama i 
svemircima; o šamanskim vjerovanjima i predskazanjima. Sve tu ima neka svoja druga značenja i neke svoje druge zakonitosti i sve je spojeno s nekom metafizikom neba i magijom zemlje, a autorica se pritom u toj bogatoj priči prepušta slobodi autorske imaginacije i intenzitetu doživljaja, slikajući sa strašću koja je nepredvidiva i s bujnošću koja je nezaustavljiva. Zato njezini radovi djeluju čudesno sugestivno i mi smo odmah svjesni da su to vizije iz jedne pomaknute zbilje. Iz jedne druge dimenzije. Tim više što je realni prostor brisan, a hijerarhijski odnosi oblika ukinuti, pa sve na njezinim slikama ima oznaku i lakoga i teškoga; tektonskoga koje pritišće i lepršavoga koje bestežinski lebdi u nekom nedefiniranom – ili zakovitlanome prostoru. I često nas podsjeća na onu poznatu šagalovsku poetičnost i kleovsku zaigranost. Jer tu je sve istodobno i realnost i iluzija. Sve je moguće i sve je izvedivo. Sve je živo i opipljivo, a opet, sve je virtualno i bajkovito.
Dojmljivi su radovi Vesne Šantak. Ima tu elemenata introspektivnoga i iskustvenoga; 
autobiografskoga i intuitivnoga; predodžbeno - prepoznatljivoga i lirski subjektivnoga. Ima poigravanja odnosima realnoga i fantastičnoga, stvarnoga i mističnoga, opisnoga i asocijativnoga, tjelesno - opipljivoga i bestjelesno - prozračnoga. I sve se iščitava kao zanosna, ludička priča. Priča koja međutim likovno uvijek funkcionira kao čvrsti vizualni sklop koji traži vrsno poznavanje metjea. Jer premda tu ima udivljenja za narativnost, sve se ipak temelji na čistom odnosu boje, linije i forme, pri čemu se kod forme (osobito u ovom posljednjem Vesninom ciklusu) primjećuje težnja prema čistoći, sintezi i redukciji, te time prema svođenju na elementarno i primarno. A time na neki način i na mentalno i duhovno, što predmetima i pojavama onda pridaje neko novo značenje i pokreće uspostavu nekih novih odnosa.
Višnja Slavica Gabout
(iz kataloga izložbe, 8.1. 2009.)
Europski dom, Zagreb
Europe house, Zagreb, Jurišićeva1/1
Izložba se može pogledati do 27. siječnja 2009. godine,
ponedjeljkom od 10-16 sati, ostale radne dane od 8-16 sati
